ponedjeljak, 27. kolovoza 2012.

CVIJEČE U PREHRANI

ImageKoliko ste puta jeli cvijeće a da niste ni obratili pažnju. Jeli ste sigurno cvjetaču i brokule, pohane cvjetove tikvica ili bazge, slatkiš od ruže, pili čaj od kamilice, hibiskusa, šipka, uzimali ljekovite sirupe od maslačka, trputca….., koristili začine, itd.

No nije sve cvijeće jestivo, a postoje i neka pravila:

1. Jedite cvijeće za koje ste sasvim sigurni da je jestivo.
2. Samo zato što je cvijet serviran (ukras), ne znači da je i jestiv.
3. Jedite samo cvijeće za koje znate da je biološki uzgojeno. 
4. Ne jedite cvijeće koje je brano uz cestu ili u blizini ceste i velikih prometnica, s poplavljenih ili nekim načinom toksično zagađenih zemljišta.
5. Jestive su samo latice.
6. Neko cvijeće je otrovno.
7. Tko ima astmu i alergije, neka ne jede cvijeće.
8. Postupno uvodite cvijeće u vaš jelovnik.

Cvijeće za pripremu uberite u hladnije doba dana, najbolje ujutro. Izaberite cvijeće koje je na vrhuncu zrelosti i pogledajte u vrtu ima li nametnika i koliko ima prašine i zemlje na sebi. Razmišljajte o cvijeću kao o voću. U slučaju da će te cvijeće koristiti kasnije tijekom dana, uberite ga sa stabljikom i stavite u vodu. Lagano ga isperite prije uporabe i otkinite samo obojani dio latica. Uvijek isprobajte koju laticu ili cvijet prije uporabe jer okusi u raznim podnebljima variraju.

Salata od tratinčica i graškovih vitica 

● 1 glavica proljetne salate
● 1 šalica listova tratinčica
● 10 cvjetova tratinčica (koristiti samo latice, ne i tučak)
●  15 vitica mladoga graška (do 15 cm u dužini) u rastu ili u cvjetnoj fazi (u cvjetnom razdoblju graška možete koristiti i cijele cvjetove graška tako da ih otkinete odmah u vrhu peteljke) 
● bučino ulje 
● jabučni ocat 
● sol, malo papra i šećera po želji

Operite salatu i listove tratinčica. Pod laganim mlazom vode operite tratinčice i vitice graška. Otresite od vode i usitnite listove salate. U zdjeli pomiješajte salatu, listove tratinčica s bučinim uljem, jabučnim octom i solju. Dodajte latice tratinčica i vitice graška ( te cvjetove graška ako su u cvatu ), pomiješajte lagano salatu i odmah poslužite.



frape s bademima
Frape s bademima

● 1 šalica jogurta
● 1 šalica mlijeka
● 10 badema
● 1 svježa banana
● 1 zvjezdasti anis
● 6-8 kockica leda

Stavite jogurt i mlijeko u mikser, dodajte 7 badema i banane te miješajte dok smjesa ne postane glatka. Dok vam mikser još radi, dodajte jednu po jednu kockicu leda dok ne postignete željenu gustoću. Preostala 3 badema raspolovite i ukrasite napitak u čaši tako što ih rasporedite u obliku zvijezde. U sredinu stavite zvjezdasti anis.

Pizza od krumpira i kapara

Kapare su pupoljci cvijeta koji raste u kamenjarima, kamenim kućama Mediterana. Pupoljci se beru u različitim fazama rasta, najčešće u sitnom obliku. U trgovinama ga možete naći pored maslina i sličnih delikatesnih proizvoda.

Tijesto za pizzu 
● ½ kocke svježeg kvasca 
● ½ žličice šećera
● ½ šalice tople vode
● 1 ½ šalica oštroga brašna
● ¼ žličice soli
● 2 žlice maslinovog ulja

Nadjev za pizzu  
● 2 veća ili 3 srednja krumpira
● 1 šalica naribanoga topivog sira
● 10 dkg gorgonzola sira, narezanog na kockice ili ploškice 
● 2 žlice kapara 
● 1 žličica suhog ružmarina 
● sol i papar



Pizza od krumpira i kapara
1. Posolite vodu i stavite kuhati cijeli krumpir.

2. Pomiješajte kvasac, šećer i toplu vodu. U većoj zdjeli pomiješajte brašno i sol te dodajte otopljeni kvasac i ulje. Sastojke miješajte dok ne dobijete čvrsto tijesto. Ostavite u zdjeli, pokrijte krpom i pustite da se tijesto diže na toplome mjestu pola sata. Počnite zagrijavati pećnicu na 210 C.

3. Nakon što se krumpir skuha, ogulite ga i narežite na ploškice. U međuvremenu bi i tijesto trebalo biti dignuto. Lagano pretucite tijesto i razvaljajte ga u krug. Nauljite pliticu za pečenje i preselite oblikovano tijesto u nju. Posipajte veći dio naribanog sira, složite gorgonzola sir i jedan red ploški tanko narezanog krumpira, posipajte solju i ružmarinom, paprom i kaparama, te na to ostatak naribanog sira ( može i jedna žlica parmezana).

4. Zapecite u pećnici 15 do 20 minuta.


ŽIVA I MRTVA VODA

Informacije skrivene u vodi utječu na naše zdravlje
Od davnina slušamo priče o "živoj" vodi i njezinim iscjeljujućim svojstvima.
Postoji li zaista takva voda ili je to samo plod mašte narodnih kazivača?
Nepobitna je činjenica da je voda najbitniji element na Zemlji.
Bez nje život na našoj planeti nije moguć. Ona izravno utječe na pravilno funkcioniranje svih naših organa te je stoga svakodnevno trebamo unositi u dovoljnim količinama.
No, to nije sve. Voda je zapravo mnogo više od H2O.
Najnovija istraživanja pokazuju da voda ima "pamćenje".
Informacije u vodi koju pijemo mogu utjecati na našu produktivnost, raspoloženje, čak i zdravlje.

Je li voda živo stvorenje?

Japanski znanstvenik Masaru Emoto nedavno je proveo opsežno istraživanje toga kako voda reagira na različite utjecaje, poput glazbe, misli i riječi.
Dobio je iznenađujuće rezultate.

Prirodna voda koja je poticala iz planinskih potoka ili izvora, kao i voda nakon molitve, klasične glazbe i pozitivnih misli, formirala je savršene kristale nevjerojatne ljepote.
Kristali zagađene i stajale vode su bili nepravilnog i deformiranog oblika.
Destilirana voda uopće nije imala kristalan oblik, ali kada joj je rečeno "hvala" ili joj je upućena ljubav i pažnja, i ona je formirala prelijepe kristale.

A ako bi se na bočici s uzorkom vode napisalo "Adolf Hitler", ili bi se taj uzorak izložio glazbi poput tehna ili heavy metala, ili bi joj se uputila neka pogrdna riječ, voda bi odgovarala ovakvim tipom amorfnih struktura.

Istraživanja dr. Masarua Emote potvrđuju da je voda "živa" i ima pamćenje.
Kada je pijemo, informacije koje se nalaze u vodi prenose se na nas.
"Voda posjeduje sposobnost umnažanja i pamćenja informacija. Mogli bismo reći da voda oceana pamti stvorenja koja žive u oceanu. Ledenjaci bi mogli sadržavati milijune godina povijesti naše planete.
Voda kruži planetom, teče kroz naša tijela i širi se čitavim svijetom. Kad bismo bili u stanju pročitati informacije sadržane u pamćenju vode, čitali bismo pripovijest epskih razmjera.
Razumijevanje vode donosi nam razumijevanje svemira, prirodnih čudesa i samoga života." - Masaru Emoto, "Poruke skrivene u vodi".

Dva lica vode

Austrijski naturalist, filozof i izumitelj Viktor Schauberger još je prije stotinu godina proučavao svojstva vode.
Schaubergerova polazna točka, nadahnuta njegovim intuitivnim uvidima i potvrđena brojnim iskustvima, jest da je voda živi entitet.
To znači da ima svoju strukturu i osobine. Ona diše i prolazi kroz procese umiranja i obnavljanja.
Može biti zdrava ili nezdrava. On se usredotočio da shvati kako se procesi života manifestiraju kroz vodu i kako te procese možemo voditi za dobrobit svih.
Schauberger je opisivao prirodnu vodu, onu koja izranja iz gorskog izvora kao OPLEMENJENU VODU. Patentirao je uređaj u obliku jajeta koji vodu iz slavine pretvara u izvorsku vodu visoke kakvoće.
Pomoću ovog uređaja, voda može ponovo upijati neophodne elemente i vratiti svoju energiju.
Schauberger je na sebi ispitivao takvu vodu i uvjerio se u njezino blagotvorno djelovanje. Prijatelji i znanci su doznali za to i zatražili da je i sami kušaju.
U nekoliko tjedana počele su kolati priče o izvanrednim oporavcima od kroničnih oboljenja. Bubrežni kamenci, reumatizam, malarija – sve se smanjivalo nakon što je oboljeli popio nešto vode iz Schaubergerove jajolike posude.
Čak su opadala i oboljenja od raka. Međutim, u Austriji je zakon samo kvalificiranim liječnicima omogućavao da liječe ljude, a vlasti su za to doznale. Smatralo se da je njegova voda nelegalna te je nažalost bio primoran prekinuti istraživanje.
Olof Alexandersson je napisao odličnu knjigu "Living water", u kojoj možete saznati više o otkrićima Viktora Schaubergera, koja mnogi znanstvenici danas smatraju revolucionarnima.

Informirana voda

Tajna pamćenja vode krije se u njezinoj strukturi. Voda se sastoji od takozvanih klastera.
Molekula vode je dipol - što znači da ima jedan pozitivan i jedan negativan pol i oni se međusobno privlače.
Molekule se zato povezuju preko vodikovih mostova u lance molekula višeg reda, makromolekule, koje nazivamo klasterima.
Postoji beskonačan broj kombinacija povezivanja, a svaka geometrijska struktura skriva u sebi određenu energijsku informaciju. 
Zbog toga voda može prenositi bezbroj informacija.
"Živa" voda, ili voda koja ima pravilnu kristalnu strukturu, boljeg je okusa i pozitivno djeluje na naše zdravlje i raspoloženje. 
Ova činjenica je danas dokazana brojnim istraživanjima. Biljke koje su zalijevali takvom vodom, rasle su brže, bile su otpornije na bolesti i davale više plodova.
U povijesti postoji i bezbroj primjera čudesnih iscjeljenja uz pomoć "žive", "svete" ili takozvane energizirane vode.

Ali koja je to - "živa voda"? Gdje je možemo pronaći? Živa je voda prirodna i čista voda iz izvora ili takozvana informirana, programirana ili energizirana  voda.
Voda se može programirati na više načina - uz pomoć glazbe, boja, fraktala, molitvi, afirmacija, orgonske energije.
Programiranjem vode ne samo da se vraća njezina prirodna struktura, već se i smanjuje njezina genotoksičnost (zagađenost teškim metalima, klorom i pesticidima).

Flaška - vlastiti izvor žive vode

Ove godine tvrtka Biovega je predstavila Flašku - proizvod koji programira vodu uz pomoć orgonske energije.
Običnu vodu iz slavine Flaška u roku od 5 minuta mijenja u „živu vodu“.
Staklo Flaške je programirano tako da poboljšava strukturu i kvalitetu vode koja se u njoj drži.
Programirano staklo Flaške smanjuje genotoksičnost vode za 45% i utječe na njenu molekularnu strukturu, pa voda iz slavine nalikuje izvorskoj vodi.
Flaška dolazi u 3 veličine i ima modernu zaštitnu navlaku od neoprena. Flaška štiti vaše zdravlje i štedi novac, jer više ne morate kupovati vodu u plastičnim flašicama.
Flašku možete nabaviti u svim Bio&Bio trgovinama.

utorak, 21. kolovoza 2012.

Maslina – biser mediteranske prehrane

Masline se uzgajaju najmanje šest tisuća godina.
Na Kreti, u Palestini i Egiptu ljudi su ih već tad koristili kao hranu, lijek i gorivo za svjetiljke.
U staroj Grčkoj maslinovo je ulje bilo toliko važno da se spominje u antičkim mitovima.

Znate li da je mediteranski način prehrane među najzdravijima u svijetu?

On uključuje raznoliko povrće, voće, mahunarke i maslinovo ulje, čime opskrbljuje organizam širokom paletom hranjivih tvari.

Navedene su namirnice zaslužne za to što Mediteranci imaju niže količine kolesterola od stanovnika Srednje Europe, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država.

Prehrana ovih naroda temelji se na životinjskim mastima i bjelančevinama, koje nažalost podižu nivo kolesterola.

Nasuprot tome, u mediteranskoj prehrani nalaze se mnogi sastojci koji štite od srčanih bolesti.

Najvažniji su od njih antioksidansi iz maslinovog ulja, koji sprečavaju proces oksidacije, odgovoran za preranu smrt stanica.

Dokazano je da maslinovo ulje i plod masline svojim antioksidativnim djelovanjem čuvaju stanice i odgađaju starenje. Sastojci masline imaju i protuupalna svojstva, čime smanjuju rizik od raka.   


Neprijatelj lošeg kolesterola

U maslinovom ulju prisutne su oleinska i linolenska kiselina, koje čiste krv i snižavaju krvni tlak. Oleinska ili uljna kiselina podiže nivo dobrog kolesterola, poznatog pod oznakom HDL.

Dobri kolesterol obavlja zaštitnu ulogu, jer prenosi loši kolesterol zvani LDL do jetre, koja ga razgrađuje i uklanja iz tijela.
Lošeg kolesterola valja se riješiti, jer uzrokuje aterosklerozu i druge kardiovaskularne bolesti.

Ne pržiti – jesti svježe!

Maslinovim uljem obogatite salate i druga jela od povrća. Upotrijebite ga kao namaz na kruhu umjesto nezdravog maslaca, margarina ili majoneze.

Ovim uljem začinite i druga jela, primjerice tjesteninu ili rižoto. Upamtite da biste uvijek trebali koristiti svježe maslinovo ulje.

Uvjerenje da je pržena hrana bezopasna ako se prži na maslinovom ulju nije utemeljeno.
Prženje uklanja mnoga blagotvorna svojstva ulja te pretvara dobre masnoće u loše.

Prirodna detoksikacija

Maslinovo ulje koristi se i kao prirodni lijek za čišćenje organizma.

Ova metoda potječe iz tradicionalne Indijske medicine zvane ayurveda, stare preko 5000 godina. Potrebno je svakodnevno ispirati usnu šupljinu maslinovim uljem, čime se odstranjuju otrovne tvari iz tijela i jača imunitet.
Ujutro na prazan želudac uzmite u usta jušnu žlicu nerafiniranog maslinovog ulja te snažno mućkajte petnaestak minuta. U ustima će se stvoriti gusta bijela masa koju nakon mućkanja ispljunite i temeljito isperite usta.

Redovita primjena donosi sjajne rezultate, a posebno učinkovitom pokazala se u liječenju glavobolje, zubobolja, paradentoze, bronhitisa, čireva želuca, bolesti crijeva, ženskih bolesti i mnogih drugih stanja.

Nezaobilazna u narodnoj medicini

Čaj od listova masline u narodnoj se medicini rabi za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi.
Maslinovo ulje pomaže kod probavnih tegoba, žgaravice, gastritisa, čireva, kolitisa i zatvora. Osim toga, odlično djeluje na dišne organe, pomaže kod kašlja, promuklosti, povišene tjelesne temperature.

Povoljni učinci maslinova ulja:
sprečava bolesti srca i krvnih žila
poboljšava rad želuca i gušterače
smanjuje rizik od raka
poboljšava izgled kože i kose
pomaže kod probavnih tegoba
regulira krvni tlak i šećer
pomaže kod gripe i prehlade
Maslinovo ulje korisno je za kožu i kosu pa ga industrija primjenjuje u brojnim kozmetičkim tretmanima. Njime možete ojačati nokte i spriječiti njihovo listanje i napraviti pakung za kosu, a sve je popularnija i masaža s maslinovim uljem.

Šest okusa

Šest okusa - šest načela koja utječu na naš život i zdravlje
Prema ayurvedi hrana se sastoji od šest okusa - slanog, slatkog, ljutog, kiselog, gorkog i trpkog.
Svaki okus ima svoja posebna svojstva i različito djelovanje na naše zdravlje.
Riječ "rasa", koja na sanskrtu označava okus, ima puno značenja. Rasa je osjećaj zadovoljstva, ali i esencija neke stvari, njezina suština, bit.
Oboje, osjećaj zadovoljstva i svojstva samog okusa, pridonose izlječenju.
Okus potiče pranu, a ona potiče agni ili probavnu vatru. U slučaju da okus hrane nije odgovarajući, probavna vatra neće moći probaviti hranu.
U ovom slučaju hranjivi sastojci neće dospjeti do naših organa, a neprobavljena hrana će u organizmu stvoriti amu ili toksine.
Zbog toga je ayurvedsko kuhanje prava vještina, znanost za sebe, kojom se spaja prava količina sastojaka i začina za pravi okus.
U našem zapadnjačkom društvu smo uništili koncept ravnoteže okusa umjetnom, necjelovitom hranom koja je jedan od glavnih uzroka bolesti.
Razumijevanjem okusa i njihovog utjecaja na naše doše i metabolizam, možemo izabrati hranu koja će imati najbolji utjecaj na naše tijelo, emocije i misli, te dovesti cijeli naš organizam u ravnotežu.
Možda ste primijetili da zapadnjačka prehrana sadrži previše slatkog, kiselog i slanog okusa. Nije ni čudo da je naše društvo okrenuto pohlepi, sebičnom uživanju i izrazito je nezadovoljno. 
Naš osobni korak prema promjeni može biti taj da „okusimo istinu“, pogledamo unutra i potražimo ravnotežu kroz hranu.
Mi smo ono što jedemo. Naša se tijela oblikuju od elemenata koje unosimo hranom, a oni utječu na naše doše. Ravnoteža doša je presudna za održavanje optimalnog zdravlja.
Saznajte kako šest okusa utječu na vaše zdravlje i naučite ih pravilno kombinirati.

Slatki okus

Slatki okus se sastoji od elemenata zemlje i vode. Slatki okus povećava kapha došu (koja se također sastoji od zemlje i vode), a smanjuje pitta i vata doše.
Ovaj okus dominira u većini namirnica  koje svakodnevno konzumiramo: nalazi se u žitaricama, voću, povrću, mliječnim proizvodima itd. Prisutan je u ugljikohidratima, mastima, šećerima  i aminokiselinama.
Slatki okus je težak, hladan i uljast. Njeguje stanice, kožu, kosu i zglobove, obnavlja živce, potiče rast i život. Višak slatkog može začepiti kanale, a njegova hladna priroda suzbija probavnu vatru.
Pretjerivanje u „slatkom životu“ dovodi do kapha bolesti poput pretilosti, dijabetesa, slabe cirkulacije, loše probave i otežanog disanja.
Na emocionalnoj razini, slatko donosi zadovoljstvo u slučaju da se ne pretjeruje s njim. Inače uzrokuje mlitavost i lijenost, te potiče pohlepu i nezadovoljstvo.

Kiseli okus

Kiseli okus se sastoji od elemenata zemlje i vatre. Povećava pitta i kapha doše, a smanjuje vatu.
Kiselo nalazimo u kiselom voću, kiselom povrću, alkoholu, fermentiranim proizvodima, mliječnim proizvodima s aktivnim kulturama i, u manjoj mjeri, u proteinima (aminokiseline) i uljima (masne kiseline).
Kiseli okus je težak, vruć i uljast. Povećava probavnu vatru, potiče apetit i probavu, stimulira izbacivanje toksina i smanjuje grčeve.
Ako je previše prisutan u tijelu, uzrokuje gastritis, čireve, upale, česte stolice i ostale pitta poremećaje.
Kiselo je povezano sa zavišću, ljubomorom i nezadovoljstvom. „Kiselo lice“ metaforički označava želju koja se nije ispunila pa se pretvorila u frustraciju.

Slani okus

Slani okus se sastoji od elemenata vode i vatre. Povećava pittu i kaphu, a smanjuje vatu.
Nalazi se koncentrirano u kamenoj i morskoj soli, a razblaženo u morskoj hrani i mineralnim solima u povrću i voću.
Slani okus je vruć, težak i uljast. Ako se s njim pretjera, uzrokuje upale, oticanje, zadržavanje tekućine, bore i rano starenje.
U pravilnim količinama važan je za probavu, zdrav apetit, ravnotežu elektrolita i izbacivanje toksina.
Sol povećava naš žar i uživanje u životu i smanjuje strah i napetost. No, previše slanog u našem umu i emocijama vodi do hedonizma, pretjerane želje i ljutnje.

Ljuti okus

Ljuti okus se sastoji od elemenata vatre i zraka, te povećava pittu i vatu, a smanjuje kaphu.
Ljuti okus je  vruć, lagan i suh, a nalazi se uglavnom u začinima.
Ljuto djeluje poticajno na probavne enzime, povećava apetit i metabolizam, pomaže izbacivanju nepotrebnih tvari kroz kožu.
Njime se tretiraju kapha bolesti (pretilost, slaba cirkulacija, dijabetes, kašalj, otežano disanje).
Pretjerani unos ljutog dovodi do osjećaja boli, žeđi, pečenja, impotencije i vrtoglavice.
Mentalno i emocionalno stvara ekstrovertiranost i potrebu za stimulacijom, te povećava iritaciju i ljutnju.

Gorki okus

Gorki okus se sastoji od elemenata zraka i etera. Povećava vatu i smanjuje pittu i kaphu.
Gorki okus je hladan, lagan i suh, te se nalazi u gorkom zelenom lisnatom povrću (maslačak, špinat), voću (grejp), ljekovitom bilju (pelin) i začinima (gorušica, đumbir, fenugreek).
Gorko čisti organizam, potiče mršavljenje, poboljšava izgled kože, stimulira probavu, poboljšava rad jetre, smanjuje ljutnji i mlitavost.
Pretjerivanje s gorkim okusom može dovesti do vata poremećaja, uključujući iritaciju živaca, gubljenje težine, suhu i popucalu kožu, te neredovitu stolicu.
Emocionalno, dovodi do nezadovoljstva, potrebe za promjenom, osjećaja gorčine, frustracije, žaljenja i nesigurnosti.

Trpki okus

Trpki okus se sastoji od elemenata zraka i zemlje. Povećava vatu, a smanjuje pittu i kaphu.
Trpko nalazimo u mahunarkama i žitaricama, povrću (brokula, šparoge), voću, začinima, kavi, čaju i sirovom medu.
Trpki okus je hladan, lagan i suh. U malim količinama pomaže zaustavljanju proljeva i krvarenja, posjeduje antiupalna svojstva, čisti krv i pomaže zacjeljivanju rana.
U prevelikoj količini može uzrokovati začepljenje, žeđ, drhtavicu, slabost i poremećaj Vata doše. Emocionalno može izazvati introvertiranost, osjećaj odvojenosti, strah i napetost.

Šest okusa i doše

Ovisno o poremećajima doša, šest okusa koristite na sljedeći način:
Vata poremećaj – povećati slatko, kiselo, slano; smanjiti gorko, trpko, ljuto
Pitta poremećaj – povećati slatko, gorko, trpko; smanjiti slano, ljuto, kiselo
Kapha poremećaj – povećati ljuto, gorko, trpko; smanjiti kiselo, slano, slatko

Pravilnom kombinacijom šest okusa ovisno o vašem tjelesnom tipu, možete postići i održati optimalno zdravlje i izbjeći potrebu za lijekovima.

Ricinusovo ulje

Ricinusovo ulje - otrov ili lijek?
"Nije li to ulje otrovno?“ - sigurno se pitate kada čujete za ulje ricinusa.
Istina je da je ricin jedan od najjačih otrova na svijetu.
Dobiva se od biljke ricinus (lat. Ricinus communis), a ona je prema Guinnessovoj knjizi rekorda proglašena najotrovnijom biljkom na svijetu.
No ricinusovo ulje nije nimalo otrovno, nego zapravo jako ljekovito.
Ricinusovo ulje zbog svoje ljekovitosti u narodu nosi naziv Kristov dlan.
Kroz povijest, ricinusovo ulje se koristilo u vrlo različite svrhe.
U drevnoj Grčkoj ricinusovo ulje se koristilo u rasvjeti, kao mast za tijelo i za poboljšanje rasta kose.
Kleopatra ga je navodno koristila za izbjeljivanje bjeloočnica. U drevnim egipatskim spisima spominje se kao laksativno sredstvo.
U ayurvedi se ricinusovo ulje koristilo kao sredstvo protiv parazita.

Ljekovitost ricinusovo ulja

Ono što ricinusovo ulje čini posebnim je vrlo rijetka ricinoleična kiselina, ono je sadrži čak 90%.
Vjeruje se da je baš zbog nje ricinusovo ulje toliko ljekovito. Ricinoleična kiselina se pokazala vrlo djelotvornom protiv gljivica, plijesni, virusa, parazita i bakterija.

Ricinusovo ulje se već dugo primjenjuje kod...
išijasa
ćelavosti
artritisa
slabe cirkulacije
zatvora
tumora dojke
mioma i cista
bradavica
bronhitisa i prehlade
autoimunih poremećaja
Parkinsonove bolesti
epilepsije

Ricinusovo ulje poznati je lijek protiv zatvora. Preporučuje ga se piti navečer pomiješano sa sokom radi izbjegavanja neugodnog okusa. Preporučena doza ulja iznosi 0,5 – 1  žlice. Ulje se ne smije konzumirati više od tjedan dana.
Zbog snažnog djelovanja na cirkulaciju ricinusovo ulje se često koristi u oblozima. Sve što vam je potrebno je čista gaza, plastična traka, termofor i ručnik. Uljem natopljenu gazu stavite na kritično mjesto, prekrijte trakom, na to stavite termofor, omotajte ručnikom i držite sat vremena.
Postupak ponavljate toliko često koliko želite - kod ozbiljnijih tegoba preporučuje se staviti oblog 4 puta tjedno tokom mjesec dana.
Kod mioma, cista na jajnicima, benignih tumora, različitih upalnih stanja, menstrualnih bolova, zatvora i proljeva preporučuje se stavljati obloge na donji dio trbuha.
Oblozi se mogu stavljati i na područje jetre u svrhu čišćenja jetre.
Masaža ricinusovim uljem pomaže kod natečenih dojki, raka dojke, artritisa, reumatizma, bronhitisa i prehlade.
Ako imate problema s bradavicama, svake večeri ih masirajte 10-15 minuta ricinusovim uljem dok ne otpadnu.
Ricinusovo ulje pokazalo se korisnim u vanjskoj primjeni kod Parkinsonove bolesti, multiple skleroze i cerebralne paralize.
Može ublažiti tegobe uzrokovane lupusom i sklerodermijom. Korisno je i kod epilepsije, hiperaktivnosti, bolesti jetre i žučnog mjehura te kod kroničnog zadržavanja tekućine.
Ricinusovo ulje se ne preporučuje trudnicama, osobama s osjetljivim želucem i bolestima bubrega. Nemojte ga uzimati u prevelikim količinama, jer može dovesti do proljeva i povraćanja.

Ricinusovo ulje za savršen izgled kože

Ovo ulje ima veliku upotrebu u kozmetici zbog visokog udjela vitamina E i ricinoleične kiseline.
Zbog svojih hidrantnih svojstava idealno je sredstvo za njegu suhe kože i kose.
Potiče stvaranje kolagena i elastina što umanjuje pojavu bora - to ga čini odličnim sredstvom za njegu zrelije kože.
Ricinusovo ulje uklanja prištiće i mitesere, čisti i hidratizira kožu. Potiče rast trepavica, kose i obrva. Redovita primjena ulja također potiče rast noktiju, sprječava opadanje kose i uklanja perut.
Pomaže kod manjih porezotina, opekotina, abrazija, koristi se kao prevencija strija i protiv ekcema.
Ricinusovo ulje odlično uklanja šminku. Evo kako pripremiti sredstvo za skidanje šminke prema vašem tipu kože:

Masna koža – 30% ricinusovog ulja, 70% suncokretovog ulja.
Normalna koža – 20% ricinusovog ulja, 80% suncokretovog ulja
Suha koža – 10% ricinusovog ulja, 90% maslinovog ulja

Ricinusovo ulje ima širok spektar ljekovitog djelovanja i lako je dostupno. Možete ga nabaviti  u svim ljekarnama i trgovinama zdrave hrane po vrlo pristupačnoj cijeni.
Ricinusovo ulje nije otrov nego vrijedan prirodni lijek koji možete koristiti za sveopću dobrobit organizma.

Štetna zračenja

U 50-tim godinama prošlog stoljeća dr. medicine Ernst Hartmann počeo se intenzivno zanimati za globalnu mrežu koju je značajno obradio i dokazao njezinu malignost.
Ustanovio je da se ona sastoji iz meridijana koji se protežu u smjeru sjever-jug  svaka 2,5 m i paralela koji se protežu u smjeru istok-zapad svaka 2 m.
Mjesta na kojima se presijecaju meridijani i paralele su čvorovi koji su u njegovu čast dobili ime Hartmannovi čvorovi.
Na tim čvorovima je koncentrirana sva sila Zemljine magnetne energije i svaki boravak na njima je štetan za ljudski, životinjski pa i biljni organizam.

Hartmannovi čvorovi - "demonova vrata"

Stari Kinezi su imali vrlo dobra poznavanja geopatogenih točaka telurnih linija koji se danas nazivaju Hartmannovi čvorovi. Slikovito su ih nazivali “demonova  vrata”.
Znali su da se njihovo devitalizirajuće i patogeno djelovanje može usporediti s demonom, koji se zlobno aktivira kako bi pomutio sudbinu ljudi, koji ništa ne primjećuju.
Dr. Hartmann je u više od 20.000 eksperimenata dokazao da kombinacija Hartmannov čvor + podzemna voda + tehničko zračenje je štetna za zdravlje, a njegovo pravilo je priznato na medicinskim simpozijima.
To pravilo otprilike glasi ovako:

„Mjesto na kojem  je spavao čovjek i obolio od karcinoma predstavlja najštetniju geopatogenu točku, na kojoj nitko ne smije duže sjediti ili spavati. Ako se to mjesto ne neutralizira, nakon nekoliko godina sa sigurnošću će ponovo biti razlog kancerogenim stanjima“.

Bolest kao problem mjesta boravka

Dr. Ernst Hartmann napisao je knjigu „Krankheit Als Standort Problem“ - "Bolest kao problem mjesta boravka".                                                                                            
Mnogi ljudi su počeli voditi računa o tome da ne borave na mjestu štetnih zračenja, osjećajući pozitivne promjene.

Postepeno su se pronalazili načine zaštite od štetnih zračenja.  Nekad su to bili slama, kuće od blata i drugi prirodni materijali. Posebna pažnja se posvećivala izboru lokacije za gradnju.
Zbog izloženosti zračenjima posljedice se s godinama samo povećavaju. Vodeni tokovi i energetski čvorovi na mjestu ležaja prije ili kasnije dovode do zdravstvenih problema -  organizam slabi, postaje osjetljiv na razne bolesti, a može doći i do kancerogenih oboljenja.

Takva mjesta je moguće utvrditi radiestezijskim mjerenjima.




Test spavanja

Napravite jedan mali test spavanja da bi provjerili da li spavate na mjestu štetnih zračenja:

ne možete zaspati
često se budite noću
u snu teško dišete, gušite se
budite se s glavoboljama, migrenama
sanjate loše snove
ujutro ste umorniji nego kad ste legli, danju ste stalno umorni
bez posebnog razloga ste nervozni, nemirni, razdražljivi, depresivni
imate grčeve u nogama, ili otečene noge
imate nepravilan rad srca, lošu cirkulaciju ili visok tlak
imate reumatska oboljenja
brzo zaboravljate, teže pamtite, slaba vam je koncentracija
imate slab imunitet, česte upale ili alergije


Ovo su samo neki od poremećaja. Ako imate dva ili više od ovih simptoma, sigurno boravite na mjestu koje je pod utjecajem štetnih zračenja.

Vitamin B17

Rak je posljedica kroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u prehrani nedostaje jedan vitalni sastojak.
Polazeći od ove pretpostavke američki biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je kemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti stanica raka.

Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril).

Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio dokazati učinkovitost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog 'vitaminskog pripravka' izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.

Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog lijeka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.

Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, također sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.

Zabranama i zastrašivanju vezanim uz uporabu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.

Srećom, među liječnicima je bilo dovoljno entuzijasta  koji su tijekom proteklih godina u praksi uspjeli potvrditi Krebsov koncept i tako izliječiti mnoge oboljele.

Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica diljem svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka. 


Što je vitamin B17

Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 g.

Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u...
divljim kupinama
trešnjama
ribizlu
košticama jabuke, kruške i šljive
košticama marelice, breskve i nektarine
bobu, mung dalu
gorkim bademima
indijskom oraščiću
australskom orahu (macadamia)

U nešto manjim količinama ima ga u...
ogrozdu
grožđicama
dudu
dunji
jagodi
malini
sjemenkama lana
prosu,  ječmu, heljdi
leći, crvenom grahu, mahunama

Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u sjemenki marelice.

Kako vitamin B17 djeluje na stanice raka

Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.

Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.

Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glukozidazom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.

Kad unosite vitamin B17, stanice raka apsorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glukozidazom 'otključavaju' benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.

Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza vitamin B17 je izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan.

Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.


Kako koristiti vitamin B17

Za preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.

Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica.

Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan.  

Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tijekom dana.

Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg. tjelesne težine.
Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno.

Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu učinkovitost, no što je s oboljelima? Mogu li se oni izliječiti uzimanjem vitamina B17?

Jest, mogu, pod uvjetom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja.

Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, bilježi se na tisuće izlječenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih liječnika.

U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja marelice, ili u tabletama i injekcijama laetrila.

B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti stanice raka, no ne smijemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.

U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.

Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, liječenje laetrilom neće biti uspješno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezija, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.

Često nas zdravstvene probleme tjeraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja u pravilu najjednostavnija.