KOLOIDNO SREBRO

Istine i laži o koloidnom srebru
Jeste li već čuli za koloidno srebro?

Za njega mnogi alternativni liječnici tvrde da je moćan prirodan antibiotik neškodljiv za zdravlje.

Međutim farmaceutska medicina ga je odbacila još prije 50-ak godina jer nije dovoljno učinkovito, čak i opasno za zdravlje.

Gdje je tu istina, a gdje laž?

Čudesna antiseptička i antibiotska svojstva srebra poznata su još od davnina.

U vrijeme dok je svijetom harala kuga, opaženo je da su ljudi, koji su vodu za piće čuvali u srebrnim posudama, bili neusporedivo manje izloženi riziku obolijevanja od te pošasti.

Nadalje, ustanovljeno je da srebrno posuđe i srebrni pribor za jelo, kao česti ures stolova plemenitaša, predstavljaju i odličnu obranu od, u ono doba, čestih infekcija probavnog trakta.

Povijest prepuna ratova i sukoba donosi nam brojna svjedočanstva vojnika koja govore u prilog činjenici da rane znatno brže i bolje zacjeljuju ako se tretiraju takozvanom 'srebrnom vodom'.

U nedostatku drugih sredstava, američki doseljenici imali su običaj vodu za piće  sterilizirati tako da u nju ubace srebrni dolar.

S obzirom na sve navedeno, nije teško zaključiti kako je, zapravo, nastao popularan mit da srebrni metak ubija vampire.

Tijekom protekla vremena, brojni korisnici uvjerili su se u učinkovitost koloidnog srebra u borbi protiv parazita, bakterija, virusa i gljivica.

Prvo koloidno srebro proizvedeno je 1924., i u to vrijeme naveliko se koristilo kao moćno sredstvo u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija.

Kasnije je u istraživanjima potvrđeno da je srebro najjači poznati antiseptik koji ujedno posjeduje i svojstva antibiotika.

Brojnim ispitivanjima dokazano je da svi patogeni organizmi, uključujući i one otporne na antibiotike, u prisutnosti koloidnog srebra ne mogu preživjeti duže od šest minuta.

Ipak, farmaceutska industrija srebro je postupno zamijenilo antibioticima, a od 1999., zahvaljujući FDA, njegova uporaba u SAD-u potpuno je zabranjena, pod izlikom da može izazvati argiriju, odnosno, plavo-sivi ten kao posljedicu vezivanja srebra na pigment.

Riječ je o kozmetičkom efektu koji nema nikakav štetan učinak po zdravlje. Usto, svi zabilježeni slučajevi argirije nastali su isključivo kao posljedica uzimanja otopina koje nisu pravilno pripremljene, i u skladu s tim, nisu koloidno srebro.

Prava istina je, da bismo opazili prve simptome argirije, trebali bi unijeti u organizam 3,8-6 grama srebra. Budući da u 1 litri koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, trebalo bi popiti najmanje 600 litara te otopine da bi se dobio sivi ten.

Drugim riječima, uz pravilnu uporabu kvalitetnog koloidnog srebra, nemoguće je dobiti argiriju, niti je takav slučaj ikada zabilježen.

Istraživanja koloidnog srebra

Kroz niz istraživanja od strane uglednih stručnjaka, ustanovljeno je da koloidno srebro može potaknuti prirodnu sposobnost organizma na samoiscjeljenje, što u konačnici dovodi do uspostave ravnoteže na svim razinama.

Prije svega koloidno srebro uništava glavne uzročnike većine oboljenja - parazite, bakterije, viruse i gljivice.

Nakon toga, imunitet će automatski ojačati, a snažan imunitet najbolja je obrana protiv svih bolesti, pa je glavni cilj - vraćanje organizma u prirodu ravnotežu – time u potpunosti postignut.

U koloidnom obliku, srebro je potpuno netoksično, ne oštećuje organe ni enzime u tkivima, te nema štetno djelovanje na korisne bakterije. Osim što se pokazalo učinkovitim u liječenju mnogih bolesti, može služiti kao preventivno sredstvo.

Znanstvenim istraživanjima provedenim diljem svijeta nepobitno je ustanovljeno da nedostatak srebra u organizmu može onemogućiti pravilno funkcioniranje imunološkog sustava.

Usto, liječnici poput dr. Alvareza s odjela za dermatologiju sveučilišta u Miamiju, te dr. Chua i dr. McManusa s  vojno istraživačkog centra Fort Sam Houston, dokazali su da srebro potiče oporavak tkiva i zacjeljivanje rana i da posjeduje odlična regenerativna svojstva prilikom liječenja opekotina.

Robert O. Becker, ortopedski kirurg i sveučilišni profesor, u 30 godina istraživanja mogućnosti regeneracije kostiju i tkiva, ustanovio je da manjak srebra u organizmu znatno usporava regeneraciju kostiju.

Njegova zapažanja također su potvrdila da srebro uništava patogene mikroorganizme, obnavlja tkivo i trostruko skraćuje vrijeme zarastanje rana.

Između ostalog, ustanovljeno je da srebrni ioni potiču proizvodnju bijelih krvnih stanica, koje tijelu pomažu uništiti stanice raka.

Nažalost ova istraživanja su još uvijek skrivena od javnosti, i većina ljudi ne zna za ovaj jeftini i neškodljivi prirodni lijek.

Ljekovita moć koloidnog srebra

Ionsko-koloidno srebro može pomoći u liječenju mnogih bolesti...

respiratornih infekcija
problema sa sinusima
kožnih oboljenja  
visokog tlaka
srčanih oboljenja
upala zubnog mesa i afti
upala oka i ječmenca
slabe probave
želučanih i crijevnih oboljenja
hemeroida
alergije i astme
migrene

Koloidno srebro omekšat će otvrdnulu kožu stopala, ukloniti gljivice, pomoći kod žuljeva i natisaka, očistiti i poljepšati ten, oporaviti vlasište i kvalitetu kose.

Njime možemo suzbiti prekomjerno znojenje nogu ili ga rabiti kao dezodorans.

Također ga možemo koristiti kao sredstvo za smirivanje svrbeža nakon ujeda insekta ili poslije brijanja i depilacije.

Raspršimo li ga po voću i povrću, u roku od 6 minuta uništit će sve otrove kojima su prskani.

Porežemo li se, trenutno će zaustaviti krvarenje, a ako se opečemo, bol će trenutačno nestati a na opečenom mjestu neće izbiti plikovi.

Općenito, svakodnevno konzumiranje ionsko-koloidnog srebra sprječava pad imuniteta, čisti organizam od gljivica i svih toksičnih tvari, te u startu suzbija bakterijske i virusne infekcije.

Doziranje i primjena

Koloidno srebro može se uzimati oralno, kapati u nos, uši i oči, te uz pomoć raspršivača nanositi na kožu.

Za preventivu dovoljno je dnevno popiti 40-50 ml koloidnog srebra, raspoređenih u dvije doze.

Za liječenje kroničnih bolesti, duže vremena uzima se 50 - 80 ml koloidnog srebra dnevno, raspoređenih u 3-4 doze.

U tretmanu akutnih stanja (poput upala, viroza i slično) uzima se do 120 ml dnevno svaka 2-3 sata, u trajanju do pet dana, no konačna terapija ovisi  o vrsti oboljenja.