Maslina – biser mediteranske prehrane

Masline se uzgajaju najmanje šest tisuća godina.
Na Kreti, u Palestini i Egiptu ljudi su ih već tad koristili kao hranu, lijek i gorivo za svjetiljke.
U staroj Grčkoj maslinovo je ulje bilo toliko važno da se spominje u antičkim mitovima.

Znate li da je mediteranski način prehrane među najzdravijima u svijetu?

On uključuje raznoliko povrće, voće, mahunarke i maslinovo ulje, čime opskrbljuje organizam širokom paletom hranjivih tvari.

Navedene su namirnice zaslužne za to što Mediteranci imaju niže količine kolesterola od stanovnika Srednje Europe, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država.

Prehrana ovih naroda temelji se na životinjskim mastima i bjelančevinama, koje nažalost podižu nivo kolesterola.

Nasuprot tome, u mediteranskoj prehrani nalaze se mnogi sastojci koji štite od srčanih bolesti.

Najvažniji su od njih antioksidansi iz maslinovog ulja, koji sprečavaju proces oksidacije, odgovoran za preranu smrt stanica.

Dokazano je da maslinovo ulje i plod masline svojim antioksidativnim djelovanjem čuvaju stanice i odgađaju starenje. Sastojci masline imaju i protuupalna svojstva, čime smanjuju rizik od raka.   


Neprijatelj lošeg kolesterola

U maslinovom ulju prisutne su oleinska i linolenska kiselina, koje čiste krv i snižavaju krvni tlak. Oleinska ili uljna kiselina podiže nivo dobrog kolesterola, poznatog pod oznakom HDL.

Dobri kolesterol obavlja zaštitnu ulogu, jer prenosi loši kolesterol zvani LDL do jetre, koja ga razgrađuje i uklanja iz tijela.
Lošeg kolesterola valja se riješiti, jer uzrokuje aterosklerozu i druge kardiovaskularne bolesti.

Ne pržiti – jesti svježe!

Maslinovim uljem obogatite salate i druga jela od povrća. Upotrijebite ga kao namaz na kruhu umjesto nezdravog maslaca, margarina ili majoneze.

Ovim uljem začinite i druga jela, primjerice tjesteninu ili rižoto. Upamtite da biste uvijek trebali koristiti svježe maslinovo ulje.

Uvjerenje da je pržena hrana bezopasna ako se prži na maslinovom ulju nije utemeljeno.
Prženje uklanja mnoga blagotvorna svojstva ulja te pretvara dobre masnoće u loše.

Prirodna detoksikacija

Maslinovo ulje koristi se i kao prirodni lijek za čišćenje organizma.

Ova metoda potječe iz tradicionalne Indijske medicine zvane ayurveda, stare preko 5000 godina. Potrebno je svakodnevno ispirati usnu šupljinu maslinovim uljem, čime se odstranjuju otrovne tvari iz tijela i jača imunitet.
Ujutro na prazan želudac uzmite u usta jušnu žlicu nerafiniranog maslinovog ulja te snažno mućkajte petnaestak minuta. U ustima će se stvoriti gusta bijela masa koju nakon mućkanja ispljunite i temeljito isperite usta.

Redovita primjena donosi sjajne rezultate, a posebno učinkovitom pokazala se u liječenju glavobolje, zubobolja, paradentoze, bronhitisa, čireva želuca, bolesti crijeva, ženskih bolesti i mnogih drugih stanja.

Nezaobilazna u narodnoj medicini

Čaj od listova masline u narodnoj se medicini rabi za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi.
Maslinovo ulje pomaže kod probavnih tegoba, žgaravice, gastritisa, čireva, kolitisa i zatvora. Osim toga, odlično djeluje na dišne organe, pomaže kod kašlja, promuklosti, povišene tjelesne temperature.

Povoljni učinci maslinova ulja:
sprečava bolesti srca i krvnih žila
poboljšava rad želuca i gušterače
smanjuje rizik od raka
poboljšava izgled kože i kose
pomaže kod probavnih tegoba
regulira krvni tlak i šećer
pomaže kod gripe i prehlade
Maslinovo ulje korisno je za kožu i kosu pa ga industrija primjenjuje u brojnim kozmetičkim tretmanima. Njime možete ojačati nokte i spriječiti njihovo listanje i napraviti pakung za kosu, a sve je popularnija i masaža s maslinovim uljem.

Šest okusa

Šest okusa - šest načela koja utječu na naš život i zdravlje
Prema ayurvedi hrana se sastoji od šest okusa - slanog, slatkog, ljutog, kiselog, gorkog i trpkog.
Svaki okus ima svoja posebna svojstva i različito djelovanje na naše zdravlje.
Riječ "rasa", koja na sanskrtu označava okus, ima puno značenja. Rasa je osjećaj zadovoljstva, ali i esencija neke stvari, njezina suština, bit.
Oboje, osjećaj zadovoljstva i svojstva samog okusa, pridonose izlječenju.
Okus potiče pranu, a ona potiče agni ili probavnu vatru. U slučaju da okus hrane nije odgovarajući, probavna vatra neće moći probaviti hranu.
U ovom slučaju hranjivi sastojci neće dospjeti do naših organa, a neprobavljena hrana će u organizmu stvoriti amu ili toksine.
Zbog toga je ayurvedsko kuhanje prava vještina, znanost za sebe, kojom se spaja prava količina sastojaka i začina za pravi okus.
U našem zapadnjačkom društvu smo uništili koncept ravnoteže okusa umjetnom, necjelovitom hranom koja je jedan od glavnih uzroka bolesti.
Razumijevanjem okusa i njihovog utjecaja na naše doše i metabolizam, možemo izabrati hranu koja će imati najbolji utjecaj na naše tijelo, emocije i misli, te dovesti cijeli naš organizam u ravnotežu.
Možda ste primijetili da zapadnjačka prehrana sadrži previše slatkog, kiselog i slanog okusa. Nije ni čudo da je naše društvo okrenuto pohlepi, sebičnom uživanju i izrazito je nezadovoljno. 
Naš osobni korak prema promjeni može biti taj da „okusimo istinu“, pogledamo unutra i potražimo ravnotežu kroz hranu.
Mi smo ono što jedemo. Naša se tijela oblikuju od elemenata koje unosimo hranom, a oni utječu na naše doše. Ravnoteža doša je presudna za održavanje optimalnog zdravlja.
Saznajte kako šest okusa utječu na vaše zdravlje i naučite ih pravilno kombinirati.

Slatki okus

Slatki okus se sastoji od elemenata zemlje i vode. Slatki okus povećava kapha došu (koja se također sastoji od zemlje i vode), a smanjuje pitta i vata doše.
Ovaj okus dominira u većini namirnica  koje svakodnevno konzumiramo: nalazi se u žitaricama, voću, povrću, mliječnim proizvodima itd. Prisutan je u ugljikohidratima, mastima, šećerima  i aminokiselinama.
Slatki okus je težak, hladan i uljast. Njeguje stanice, kožu, kosu i zglobove, obnavlja živce, potiče rast i život. Višak slatkog može začepiti kanale, a njegova hladna priroda suzbija probavnu vatru.
Pretjerivanje u „slatkom životu“ dovodi do kapha bolesti poput pretilosti, dijabetesa, slabe cirkulacije, loše probave i otežanog disanja.
Na emocionalnoj razini, slatko donosi zadovoljstvo u slučaju da se ne pretjeruje s njim. Inače uzrokuje mlitavost i lijenost, te potiče pohlepu i nezadovoljstvo.

Kiseli okus

Kiseli okus se sastoji od elemenata zemlje i vatre. Povećava pitta i kapha doše, a smanjuje vatu.
Kiselo nalazimo u kiselom voću, kiselom povrću, alkoholu, fermentiranim proizvodima, mliječnim proizvodima s aktivnim kulturama i, u manjoj mjeri, u proteinima (aminokiseline) i uljima (masne kiseline).
Kiseli okus je težak, vruć i uljast. Povećava probavnu vatru, potiče apetit i probavu, stimulira izbacivanje toksina i smanjuje grčeve.
Ako je previše prisutan u tijelu, uzrokuje gastritis, čireve, upale, česte stolice i ostale pitta poremećaje.
Kiselo je povezano sa zavišću, ljubomorom i nezadovoljstvom. „Kiselo lice“ metaforički označava želju koja se nije ispunila pa se pretvorila u frustraciju.

Slani okus

Slani okus se sastoji od elemenata vode i vatre. Povećava pittu i kaphu, a smanjuje vatu.
Nalazi se koncentrirano u kamenoj i morskoj soli, a razblaženo u morskoj hrani i mineralnim solima u povrću i voću.
Slani okus je vruć, težak i uljast. Ako se s njim pretjera, uzrokuje upale, oticanje, zadržavanje tekućine, bore i rano starenje.
U pravilnim količinama važan je za probavu, zdrav apetit, ravnotežu elektrolita i izbacivanje toksina.
Sol povećava naš žar i uživanje u životu i smanjuje strah i napetost. No, previše slanog u našem umu i emocijama vodi do hedonizma, pretjerane želje i ljutnje.

Ljuti okus

Ljuti okus se sastoji od elemenata vatre i zraka, te povećava pittu i vatu, a smanjuje kaphu.
Ljuti okus je  vruć, lagan i suh, a nalazi se uglavnom u začinima.
Ljuto djeluje poticajno na probavne enzime, povećava apetit i metabolizam, pomaže izbacivanju nepotrebnih tvari kroz kožu.
Njime se tretiraju kapha bolesti (pretilost, slaba cirkulacija, dijabetes, kašalj, otežano disanje).
Pretjerani unos ljutog dovodi do osjećaja boli, žeđi, pečenja, impotencije i vrtoglavice.
Mentalno i emocionalno stvara ekstrovertiranost i potrebu za stimulacijom, te povećava iritaciju i ljutnju.

Gorki okus

Gorki okus se sastoji od elemenata zraka i etera. Povećava vatu i smanjuje pittu i kaphu.
Gorki okus je hladan, lagan i suh, te se nalazi u gorkom zelenom lisnatom povrću (maslačak, špinat), voću (grejp), ljekovitom bilju (pelin) i začinima (gorušica, đumbir, fenugreek).
Gorko čisti organizam, potiče mršavljenje, poboljšava izgled kože, stimulira probavu, poboljšava rad jetre, smanjuje ljutnji i mlitavost.
Pretjerivanje s gorkim okusom može dovesti do vata poremećaja, uključujući iritaciju živaca, gubljenje težine, suhu i popucalu kožu, te neredovitu stolicu.
Emocionalno, dovodi do nezadovoljstva, potrebe za promjenom, osjećaja gorčine, frustracije, žaljenja i nesigurnosti.

Trpki okus

Trpki okus se sastoji od elemenata zraka i zemlje. Povećava vatu, a smanjuje pittu i kaphu.
Trpko nalazimo u mahunarkama i žitaricama, povrću (brokula, šparoge), voću, začinima, kavi, čaju i sirovom medu.
Trpki okus je hladan, lagan i suh. U malim količinama pomaže zaustavljanju proljeva i krvarenja, posjeduje antiupalna svojstva, čisti krv i pomaže zacjeljivanju rana.
U prevelikoj količini može uzrokovati začepljenje, žeđ, drhtavicu, slabost i poremećaj Vata doše. Emocionalno može izazvati introvertiranost, osjećaj odvojenosti, strah i napetost.

Šest okusa i doše

Ovisno o poremećajima doša, šest okusa koristite na sljedeći način:
Vata poremećaj – povećati slatko, kiselo, slano; smanjiti gorko, trpko, ljuto
Pitta poremećaj – povećati slatko, gorko, trpko; smanjiti slano, ljuto, kiselo
Kapha poremećaj – povećati ljuto, gorko, trpko; smanjiti kiselo, slano, slatko

Pravilnom kombinacijom šest okusa ovisno o vašem tjelesnom tipu, možete postići i održati optimalno zdravlje i izbjeći potrebu za lijekovima.

Ricinusovo ulje

Ricinusovo ulje - otrov ili lijek?
"Nije li to ulje otrovno?“ - sigurno se pitate kada čujete za ulje ricinusa.
Istina je da je ricin jedan od najjačih otrova na svijetu.
Dobiva se od biljke ricinus (lat. Ricinus communis), a ona je prema Guinnessovoj knjizi rekorda proglašena najotrovnijom biljkom na svijetu.
No ricinusovo ulje nije nimalo otrovno, nego zapravo jako ljekovito.
Ricinusovo ulje zbog svoje ljekovitosti u narodu nosi naziv Kristov dlan.
Kroz povijest, ricinusovo ulje se koristilo u vrlo različite svrhe.
U drevnoj Grčkoj ricinusovo ulje se koristilo u rasvjeti, kao mast za tijelo i za poboljšanje rasta kose.
Kleopatra ga je navodno koristila za izbjeljivanje bjeloočnica. U drevnim egipatskim spisima spominje se kao laksativno sredstvo.
U ayurvedi se ricinusovo ulje koristilo kao sredstvo protiv parazita.

Ljekovitost ricinusovo ulja

Ono što ricinusovo ulje čini posebnim je vrlo rijetka ricinoleična kiselina, ono je sadrži čak 90%.
Vjeruje se da je baš zbog nje ricinusovo ulje toliko ljekovito. Ricinoleična kiselina se pokazala vrlo djelotvornom protiv gljivica, plijesni, virusa, parazita i bakterija.

Ricinusovo ulje se već dugo primjenjuje kod...
išijasa
ćelavosti
artritisa
slabe cirkulacije
zatvora
tumora dojke
mioma i cista
bradavica
bronhitisa i prehlade
autoimunih poremećaja
Parkinsonove bolesti
epilepsije

Ricinusovo ulje poznati je lijek protiv zatvora. Preporučuje ga se piti navečer pomiješano sa sokom radi izbjegavanja neugodnog okusa. Preporučena doza ulja iznosi 0,5 – 1  žlice. Ulje se ne smije konzumirati više od tjedan dana.
Zbog snažnog djelovanja na cirkulaciju ricinusovo ulje se često koristi u oblozima. Sve što vam je potrebno je čista gaza, plastična traka, termofor i ručnik. Uljem natopljenu gazu stavite na kritično mjesto, prekrijte trakom, na to stavite termofor, omotajte ručnikom i držite sat vremena.
Postupak ponavljate toliko često koliko želite - kod ozbiljnijih tegoba preporučuje se staviti oblog 4 puta tjedno tokom mjesec dana.
Kod mioma, cista na jajnicima, benignih tumora, različitih upalnih stanja, menstrualnih bolova, zatvora i proljeva preporučuje se stavljati obloge na donji dio trbuha.
Oblozi se mogu stavljati i na područje jetre u svrhu čišćenja jetre.
Masaža ricinusovim uljem pomaže kod natečenih dojki, raka dojke, artritisa, reumatizma, bronhitisa i prehlade.
Ako imate problema s bradavicama, svake večeri ih masirajte 10-15 minuta ricinusovim uljem dok ne otpadnu.
Ricinusovo ulje pokazalo se korisnim u vanjskoj primjeni kod Parkinsonove bolesti, multiple skleroze i cerebralne paralize.
Može ublažiti tegobe uzrokovane lupusom i sklerodermijom. Korisno je i kod epilepsije, hiperaktivnosti, bolesti jetre i žučnog mjehura te kod kroničnog zadržavanja tekućine.
Ricinusovo ulje se ne preporučuje trudnicama, osobama s osjetljivim želucem i bolestima bubrega. Nemojte ga uzimati u prevelikim količinama, jer može dovesti do proljeva i povraćanja.

Ricinusovo ulje za savršen izgled kože

Ovo ulje ima veliku upotrebu u kozmetici zbog visokog udjela vitamina E i ricinoleične kiseline.
Zbog svojih hidrantnih svojstava idealno je sredstvo za njegu suhe kože i kose.
Potiče stvaranje kolagena i elastina što umanjuje pojavu bora - to ga čini odličnim sredstvom za njegu zrelije kože.
Ricinusovo ulje uklanja prištiće i mitesere, čisti i hidratizira kožu. Potiče rast trepavica, kose i obrva. Redovita primjena ulja također potiče rast noktiju, sprječava opadanje kose i uklanja perut.
Pomaže kod manjih porezotina, opekotina, abrazija, koristi se kao prevencija strija i protiv ekcema.
Ricinusovo ulje odlično uklanja šminku. Evo kako pripremiti sredstvo za skidanje šminke prema vašem tipu kože:

Masna koža – 30% ricinusovog ulja, 70% suncokretovog ulja.
Normalna koža – 20% ricinusovog ulja, 80% suncokretovog ulja
Suha koža – 10% ricinusovog ulja, 90% maslinovog ulja

Ricinusovo ulje ima širok spektar ljekovitog djelovanja i lako je dostupno. Možete ga nabaviti  u svim ljekarnama i trgovinama zdrave hrane po vrlo pristupačnoj cijeni.
Ricinusovo ulje nije otrov nego vrijedan prirodni lijek koji možete koristiti za sveopću dobrobit organizma.

Štetna zračenja

U 50-tim godinama prošlog stoljeća dr. medicine Ernst Hartmann počeo se intenzivno zanimati za globalnu mrežu koju je značajno obradio i dokazao njezinu malignost.
Ustanovio je da se ona sastoji iz meridijana koji se protežu u smjeru sjever-jug  svaka 2,5 m i paralela koji se protežu u smjeru istok-zapad svaka 2 m.
Mjesta na kojima se presijecaju meridijani i paralele su čvorovi koji su u njegovu čast dobili ime Hartmannovi čvorovi.
Na tim čvorovima je koncentrirana sva sila Zemljine magnetne energije i svaki boravak na njima je štetan za ljudski, životinjski pa i biljni organizam.

Hartmannovi čvorovi - "demonova vrata"

Stari Kinezi su imali vrlo dobra poznavanja geopatogenih točaka telurnih linija koji se danas nazivaju Hartmannovi čvorovi. Slikovito su ih nazivali “demonova  vrata”.
Znali su da se njihovo devitalizirajuće i patogeno djelovanje može usporediti s demonom, koji se zlobno aktivira kako bi pomutio sudbinu ljudi, koji ništa ne primjećuju.
Dr. Hartmann je u više od 20.000 eksperimenata dokazao da kombinacija Hartmannov čvor + podzemna voda + tehničko zračenje je štetna za zdravlje, a njegovo pravilo je priznato na medicinskim simpozijima.
To pravilo otprilike glasi ovako:

„Mjesto na kojem  je spavao čovjek i obolio od karcinoma predstavlja najštetniju geopatogenu točku, na kojoj nitko ne smije duže sjediti ili spavati. Ako se to mjesto ne neutralizira, nakon nekoliko godina sa sigurnošću će ponovo biti razlog kancerogenim stanjima“.

Bolest kao problem mjesta boravka

Dr. Ernst Hartmann napisao je knjigu „Krankheit Als Standort Problem“ - "Bolest kao problem mjesta boravka".                                                                                            
Mnogi ljudi su počeli voditi računa o tome da ne borave na mjestu štetnih zračenja, osjećajući pozitivne promjene.

Postepeno su se pronalazili načine zaštite od štetnih zračenja.  Nekad su to bili slama, kuće od blata i drugi prirodni materijali. Posebna pažnja se posvećivala izboru lokacije za gradnju.
Zbog izloženosti zračenjima posljedice se s godinama samo povećavaju. Vodeni tokovi i energetski čvorovi na mjestu ležaja prije ili kasnije dovode do zdravstvenih problema -  organizam slabi, postaje osjetljiv na razne bolesti, a može doći i do kancerogenih oboljenja.

Takva mjesta je moguće utvrditi radiestezijskim mjerenjima.

Test spavanja

Napravite jedan mali test spavanja da bi provjerili da li spavate na mjestu štetnih zračenja:

ne možete zaspati
često se budite noću
u snu teško dišete, gušite se
budite se s glavoboljama, migrenama
sanjate loše snove
ujutro ste umorniji nego kad ste legli, danju ste stalno umorni
bez posebnog razloga ste nervozni, nemirni, razdražljivi, depresivni
imate grčeve u nogama, ili otečene noge
imate nepravilan rad srca, lošu cirkulaciju ili visok tlak
imate reumatska oboljenja
brzo zaboravljate, teže pamtite, slaba vam je koncentracija
imate slab imunitet, česte upale ili alergije


Ovo su samo neki od poremećaja. Ako imate dva ili više od ovih simptoma, sigurno boravite na mjestu koje je pod utjecajem štetnih zračenja.

Vitamin B17

Rak je posljedica kroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u prehrani nedostaje jedan vitalni sastojak.
Polazeći od ove pretpostavke američki biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je kemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti stanica raka.

Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril).

Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio dokazati učinkovitost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog 'vitaminskog pripravka' izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.

Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog lijeka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.

Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, također sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.

Zabranama i zastrašivanju vezanim uz uporabu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.

Srećom, među liječnicima je bilo dovoljno entuzijasta  koji su tijekom proteklih godina u praksi uspjeli potvrditi Krebsov koncept i tako izliječiti mnoge oboljele.

Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica diljem svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka. 

Što je vitamin B17

Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 g.

Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u...
divljim kupinama
trešnjama
ribizlu
košticama jabuke, kruške i šljive
košticama marelice, breskve i nektarine
bobu, mung dalu
gorkim bademima
indijskom oraščiću
australskom orahu (macadamia)

U nešto manjim količinama ima ga u...
ogrozdu
grožđicama
dudu
dunji
jagodi
malini
sjemenkama lana
prosu,  ječmu, heljdi
leći, crvenom grahu, mahunama

Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u sjemenki marelice.

Kako vitamin B17 djeluje na stanice raka

Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.

Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.

Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glukozidazom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.

Kad unosite vitamin B17, stanice raka apsorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glukozidazom 'otključavaju' benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.

Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza vitamin B17 je izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan.

Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.


Kako koristiti vitamin B17

Za preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.

Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica.

Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan.  

Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tijekom dana.

Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg. tjelesne težine.
Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno.

Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu učinkovitost, no što je s oboljelima? Mogu li se oni izliječiti uzimanjem vitamina B17?

Jest, mogu, pod uvjetom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja.

Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, bilježi se na tisuće izlječenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih liječnika.

U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja marelice, ili u tabletama i injekcijama laetrila.

B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti stanice raka, no ne smijemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.

U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.

Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, liječenje laetrilom neće biti uspješno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezija, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.

Često nas zdravstvene probleme tjeraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja u pravilu najjednostavnija.

Voda i zdravlje

Voda - dragocjena tekućina koja život znači
Zapanjujuća činjenica, koju smo naučili još u osnovnoj školi, jest da voda čini 70% našeg tijela.
Ta voda se mora obnoviti svakih pet do deset dana.
Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elementa na zemlji za održavanje života.
Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda.
Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.
Kvaliteta vode koju pijete može radikalno utjecati na vaše zdravlje.
Upravo zato od životne je važnosti piti samo najčišću vodu.

Utjecaj vode na naše zdravlje

Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina, uključujući krv, limfu, slinu, izlučevine iz žlijezda i tekućinu leđne moždine.
Voda čini 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače te sline.
Voda igra važnu ulogu u svim procesima našeg organizma:
podmazuje organe i tkiva
regulira temperaturu
ispire otpadne tvari i toksine
vlaži kožu
hrani zglobove, kosti i mišiće
prenosi nutrijente do vitalnih organa
Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje u tijelu otpadnih tvari i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad.
Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo otprilike sedam dana.

Kada i kako piti vodu

Žeđ nije pouzdan signal da vaše tijelo treba vodu.
Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma.
Također, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode.
Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana.
Razna pića koja sadrže šećere, alkohol i druge otopljene tvari,  samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda.
Jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma.
Konzumiranjem dovoljne količine čiste pitke vode smanjuje se dehidracija stanica - upravo takva voda je najbitnija za organizam.
Međutim, voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u stanici, pa voda sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju stanica. Stalnom konzumacijom određene količine vode omogućavamo vodi dovoljno vremena da prodre u stanicu.
Vodu je potrebno piti malim gutljajima, tokom cijelog dana. Posebno je bitno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja.
Smatra se da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 g po kilogramu tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 g (1,5 - 1,9 litre) vode.
Kod veće fizičke aktivnosti te kod većih temperatura zraka potrebna za vodom je znatno veća.

Zagađena voda - uzrok bolesti i prijevremene smrti

Voda je jedan od najjačih agresivnih otapala na svijetu. Poznata kao "univerzalno otapalo", ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe sve dok ne postigne zasićenje.
Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.
Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode su:

1. Otpadne vode
Mnogi gradovi nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer se na takav način nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodotokove te zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta .

2. Poljoprivreda
U područjima intenzivne poljoprivrede, oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.

3. Prometnice
Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl., koje odlaze u zemlju i dalje u vodotokove.

4. Kisele kiše
Nitrati i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.

5. Kemikalije korištene u procesu obrade vode
Redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće. Po zdravlje su najopasnije posljedice korištenja klora, aluminijeva sulfata i natrijevog fluorida.

Otrov u našim pipama

Da li ste znali da je klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima?
Istraživanja su pokazala da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta.
Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode nemaju ni okus ni miris. Ovi nusproizvodi u laboratorijskim istraživanjima uzrokovali su karcinom, reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.
Fluor je jedan od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek. Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće 1.2 čestice na milijun.
Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid.
Dodavanje natrijevog fluorida u vodovode počelo je 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da iskoriste veliku količinu natrijevog fluorida - otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija.
Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid sprječava kvarenje zuba.
ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.
Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi...
Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.
Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste dezinficijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor.
Klorirana voda često je zaražena parazitima otpornim na klor što dovodi do oboljenja mnogo ljudi. Istraživači su došli do zaključka da je trećina svih gastrointestinalnih  bolesti uzrokovana vodom za piće.
Raznorazne studije napravljene u blizini odlagališta opasanog otpada, otkrile su da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode.
Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice.

Većina alternativa nije ništa bolja

Kišnica
U prošlo vrijeme ljudi su skupljali i pili kišnicu. Danas to više nije sigurno.
Kišnica može biti dobra kad napusti oblake, ali ne i nakon padanja kroz kilometre zagađenog zraka punog dima, smoga i industrijskog otpada.

Prokuhana voda
Kuhanje vode je godinama stara metoda dezinfekcije vode - ubija bakterije.
Ali, postupkom prokuhavanja dolazi i do povećanja koncentracije nitrata, soli, teških metala i drugih nečistoća u vodi.
Bakterije koje su kuhanjem ubijene ostaju kao mrtva tijela i tako se unose  u naše tijelo. Ta mrtva tijela čine plodno tlo za brzo širenje klica koje se već nalaze u vodi.
Prokuhavanjem vode ne otklanjaju se nikakvi anorganski minerali ili kemikalije.

Omekšivači vode
Omekšivači vode obrađuju tvrdu vodu jednostavnom zamjenom tvrdih minerala poput kalcija i magnezija, natrijem.
Uklanjanje takvih minerala omogućava sapunima i deterdžentima lakše otapanje.
Omekšivači imaju mali učinak na bakterije i ne odstranjuju sintetičke kemikalije niti teške metale poput olova.
Omekšivači su ograničeni u svojoj svrsishodnosti pročišćavanja vode za piće. Obzirom da je dodan natrij, omekšana voda može predstavljati problem ako ste na neslanoj dijeti.

Sustavi suprotne osmoze
Princip sustava suprotne osmoze sastoji se u tjeranju vode pod visokim pritiskom kroz sintetičku polupropusnu membranu kako bi se smanjili anorganski minerali.
Ti sustavi široko variraju u efikasnosti odbacivanja nitrata, klorida i drugih kontaminata.
Njihove performanse ovise o pritisku i temperaturi vode, PH faktoru, bakterijama kao i razini otopljenih čvrstih i kemijskih kontaminata neobrađene vode iz slavine.
Sustav suprotne osmoze dizajniran je da ispere kontaminaciju dodatnom količinom vode. Tim procesom, za svaku litru obrađene vode četiri litre odlaze u kanalizaciju.

Nemojte dozvoliti da vas flaširana voda prevari

Voda iz boce može izgledati kao dobro rješenje.
Nažalost, nema sveopćeg standarda kvalitete koji se primjenjuje za flaširanu vodu.
Stoga nije iznenađujuće da gotovo ne postoji znanstvena potvrda koja govori da je flaširana voda zdravija od većine gradskih voda iz slavine.
Činjenica je da javna voda iz slavine je legalno prihvaćen izvor za flaširanu vodu.
Da li vam se ikad dogodilo da ste otvorili flaširanu vodu i osjetili da ima okus i miris plastične boce u kojoj se nalazila?
To je stoga što voda u jeftinoj plastici može isprati iz boce toksine poput metilnog klorida i ksenoestrogena. Ove dvije tvari su kancerogeni koji smanjuju plodnost i uzrokuju rak reproduktivnog tkiva.
Svježina je također problem. Nedavno provedena studija američkog Northeastern sveučilišta otkrila je da se bakterije mogu razmnožavati i u flaširanoj vodi  i mogu biti uzrok crijevnih problema, proljeva i mučnina.
Masovno korištenja flaširane vode također donosi ekološke probleme.

Kako osigurati unos čiste i zdrave vode

Nečistoće koje voda najčešće sadrži mogu nas odvesti u preranu smrt.
No, nažalost, samo se nekolicina ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.
Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama... a vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada, olovnih cijevi, te zbog natrijevog fluorida, klora i drugih kemijskih primjesa koje se dodaju vodi u tim vodovodima.
Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi napitci. Činjenica je da samo nekolicina ljudi opskrbljuje svoje tijelo s čistom vodom, koja je tako neophodna za život i zdravlje.
Uporaba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bi osigurali zdravlje.
Čistu vodu možete dobiti:
iz prirodnih izvora pitke vode
iz svježe cijeđenih sokova
iz ekološki uzgojenog voća i povrća
pročišćavajući vodu uz pomoć filtera za vodu

Rupičaste naočale

Rupičaste naočale su prirodna zamjena konvencionalnim naočalama, koje dovode do slabljenja očnog mišića i stvaraju potrebu za nošenjem sve veće dioptrije.

Rupičaste naočale potječu iz drevne indijske medicine - Ayurvede.

Bile su poznate američkim Indijancima i upotrebljavaju se u Njemačkoj već više od sto godina.

U zadnje vrijeme rupičaste naočale postaju sve popularnije u Australiji i Južnoj Africi, a od nedavno i u sjevernoj Europi.

Sve više optičara i oftalmologa širom svijeta pokazuje zanimanje za rupičaste naočale.

Liječnici se slažu s time da nošenje rupičastih naočala dovodi do dugotrajnog poboljšanja vida.
 

“Rupičaste naočale omogućuju ljudima da vide objekte pomicanjem oka. Rupice osiguravaju neograničenu dubinu fokusa tako da čak i kada oko ne fokusira ispravno, objekti će se pojaviti kao da su u fokusu. Važno je da one eliminiraju raspršivanje svjetlosti na rožnici i stoga poboljšavaju vid.

Nakon mnogo ispitivanja možemo zaključiti, da rupičaste naočale pomažu kod problema vida i pritom nemaju nikakvih neželjenih posljedica”. --- Dr. Joseph I.Pascal, direktor očnog odjela Poliklinike u Stuyvesantu, SAD.

Kako funkcioniraju rupičaste naočale

Rupičaste naočale poboljšavaju koordinaciju između mozga i oka i pomažu očima da se nauče fokusirati bez naočala.

Poteškoće u fokusiranju nastaju, kada se slika stvara u oku ispred rožnice (kratkovidnost) ili iza nje (dalekovidnost). Stoga od svake točke slike nastaje tzv. nejasni krug. Konvencionalne leće rade po principu dovođenja slike na rožnicu, da bi se jasno vidjelo.

Ovo se rezultira u lijenosti očnog mišića. Zbog toga sa vremenom je potrebna sve veća dioptrija.

Dovođenjem niza rupica ispred oka smanjuje se efektivni otvor oka (od onog određenog zjenicom oka na veličinu rupice ispred oka). Tako se smanjuje veličina nejasnog kruga, što objašnjava poboljšanje vida za vrijeme nošenja rupičastih naočala.

Smanjena veličina nejasnog kruga se dovodi unutar opsega mehanizma za fokusiranje oka koje tada može dovesti sliku u savršeni fokus i time ponovo naučiti kako fokusirati na daljinu.

Činjenica je da rupičaste naočale pomažu fokusiranju, što se može korisno primijeniti za smanjenje naprezanja očiju.

Iskustva pokazuju, da rupičaste naočale smanjuju naprezanje očiju i glavobolje kod ljudi, koji se bave radom u zatvorenom prostoru ili provode mnogo vremena ispred televizora ili računala.

Kod kojih bolesti očiju pomažu rupičaste naočale?

Rupičaste naočale pomažu kod

•     kratkovidnosti
•     dalekovidnosti
•     astigmatizma
•     staračke dalekovidnosti
•     hiperosjetljivosti na svjetlo
•     prevencije / olakšanja naprezanja
•     očiju
•     glavobolja uzrokovane
•     dugotrajnim radom ispred monitora
•     u situacijama gdje se zamagljuju
•     konvencionalne naočale (npr., za
•     vrijeme kuhanja ili kupanja)

Rupičaste naočale mogu nositi i starije osobe.

Iskustva ljudi

“Moj se vid znatno poboljšao, nošenjem rupičastih naočala… Više ne moram nositi naočale.”

Mark Alderman, SAD

“Mojoj kćeri Puji se nošenjem ovih naočala poboljšao vid toliko da se dioptrija smanjila za pola u vremenu od mjesec dana.”

Dr. M.I. Taneja, Puja Hospital, Sonepat, Indija

Kako redovno nosim rupičaste naočale vid mi se više ne pogoršava, što je ranije bio slučaj. Bolje mogu čitati i duže gledati TV.

A.H.

Mome djetetu od 12 godina vid se popravio za 3 dioptrije u roku godinu dana. Žao mi je što ljudi više nisu upućeni u upotrebu tih naočala.

P.R.

Rupičaste naočale kao sunčane naočale

Rupičaste naočale ne sprečavaju prolaz valnih dužina svjetlosti, koje su neophodne za ispravno funkcioniranje timusne žlijezde.

Konvencionalne i sunčane naočale sprečavaju prolaz tih valnih dužina i time slabe imunitet organizma.
Kao i konvencionalne naočale, rupičaste naočale štite oko od štetnih valova.

Primjena rupičastih naočala

Ovo je novo iskustvo za Vaše oči te im je prvi puta zbog rupica potrebno nekoliko minuta za prilagodbu.

Nosite rupičaste naočale svaki dan počevši sa 5 min., poslije 15 min., pa do 2-3 sata dnevno dok čitate, pišete ili promatrate.

Nosite rupičaste naočale što duže i izbjegavajte korištenje konvencionalnih naočala što više možete.

Vježbajte oči - često trepćite i gledajte u daljinu da biste poboljšali Vašu sposobnost fokusiranja blizu i daleko.

Nemojte nositi obične sunčane naočale koje zatamnjuju svjetlo i loše utječu na vid.

Ujutro temeljito isperite Vaše oči svježom hladnom vodom

Kada se rupičaste naočale ne bi trebale koristiti

•     za vrijeme vožnje, osim ako ste putnik
•     nikada ih nemojte nositi preko Vaših naočala.
•     nemojte nositi rupičaste naočale za vrijeme trčanja ili igre ili za vrijeme rada s opasnim strojevima
•     ne koristite tuđe naočale. Nosite uvijek vlastite naočale.

Vježbe za oči: učinkovito i jednostavno

Iskustva pokazuju veću učinkovitost rupičastih naočala od vježba za oči. Međutim, ove dvije metode poboljšavanja vida se međusobno ne isključuju i, u stvari, kad se koriste zajedno, do poboljšanja vida može doći i ranije.

Ove se vježbe mogu raditi u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, (prije jutarnjeg tuširanja, dok slušate radio...). Sjednite prekriženih nogu na pod i stavite ruke na koljena. Ako sjedite u fotelji, onda neka ona bude tvrda jer će vam inače biti teško ravno sjediti.

Opustite cijelo tijelo i provjerite da li su vam leđa uspravna, da li su vam ruke na koljenima, da li je tijelo opušteno, glava uspravna. U takvom položaju trebate izvoditi vježbe.

I.

a) Podignite oči i pogledajte izabranu gornju točku.
b) Spustite oči da pogledate donju točku.
c) Ponovite to 4 puta. Više puta trepnite, zatim zatvorite oči i za trenutak se opustite

II.

a) Pogledajte izabranu točku desno.
b) Pogledajte izabranu točku lijevo.

Točke se moraju nalaziti u visini očiju. Za orijentaciju možete držati na obje strane u visini očiju prst ili dvije olovke, koje jasno i bez napora vidite kada oči pomičete lijevo i desno.

III.

Izaberite dvije točke, koje možete vidjeti u desnom i lijevom očnom kutu kada gledate gore i još dvije koje možete vidjeti u desnom i lijevom kutu kada gledate dolje tako da napola zatvorite oči. 

a) Pogledajte izabranu točku u desnom gornjem kutu.
b) Pogledajte izabranu točku u lijevom donjem kutu.

Ponovite 4 puta

c) Pogledajte izabranu točku u lijevom gornjem kutu.
d) Pogledajte izabranu točku u desnom donjem kutu.

Ponovite 4 puta

Trepnite par pura, zatvorite oči i opustite se.

Lubenica

Nema voća koje bolje gasi žeđ u vrućim ljetnim danima od lubenice.
Iako za lubenicu kažemo da je "voće", ona ja zapravo povrće  - poput bundeve i tikve.
Lubenice mogu biti duguljastog ili okruglog oblika. Imaju gustu i zelenu koru koja može biti pjegava ili prugasta.
Ovo voće možete pronaći u supermarketima tijekom cijele godine, no najbolje ga je jesti u ljetnim mjesecima jer tada sadrži najviše hranjivih sastojaka.

Lubenica je izvrstan izvor vitamina C, vitamina A, kalija i magnezija, sadrži puno vode, a ima samo 30 kcal na 100 g.

Ljekovita svojstva lubenice

Lubenica nije samo ukusno, nego i zdravo voće.
Lubenica sadrži aktivne tvari koje ublažavaju upalna stanja, te antioksidanse koji nas štite od slobodnih radikala.
Odličan je diuretik jer stimulira rad bubrega. Povećava stvaranje urina što pogoduje izbacivanju toksina iz organizma.
Za osobe sa slabim libidom, lubenica je savršeno voće. Naime, lubenica sadrži fitokemikaliju citrulin koja ima svojstvo opuštanja krvnih žila čime utječe na libido. U 120 grama lubenice nalazi se čak 150 miligrama citrulina.
Također, lubenica je bogat izvor nutrijenata važnih za zdravlje srca kao što su vitamini A, C i B6.
Sadrži kalij i magnezij, dva minerala koji su poznati po tome što pomažu regulirati krvni tlak.
Lubenica je odličan izvor vitamina B1 – vitamina koji sudjeluje u proizvodnji energije.
Koštice lubenice nisu štetne - upravo suprotno. Bogat su izvor magnezija, fosfora, kalija i drugih minerala. U azijskoj medicini koštice lubenice se koriste za čišćenje bubrega i u druge medicinske svrhe.

Čišćenje organizma lubenicom

Ako želite iskoristiti sezonu lubenica i pritom očistiti svoj organizam, napravite jednodnevno čišćenje organizma lubenicom.
Ujutro i navečer popijte čašu probiotičkog jogurta, a ostatak dana jedite samo lubenicu.
Nije određeno koliko lubenice smijete pojesti - to ovisi samo o Vama. Ako želite, tijekom dana možete pojesti i do 5 kilograma lubenice.
Bez obzira na to da lubenica sadrži čak 92% vode, tijekom čišćenja svejedno trebate piti vodu.
Idući dan započnite voćem, a par sati nakon toga možete pojesti kuhano povrće ili laganu juhu.
Čišćenje tijela lubenicom je zdravo i nije naporno za organizam. Ovo čišćenje možete napraviti dva puta mjesečno u ljetnom periodu.

Čaj od sjemenki lubenice

Edgar Cayce posebno preporučuje čaj od sjemenke lubenice osobama koje imaju bubrežne kamence. Ovaj čaj također stimulira rad bubrega.
Da biste pripremili čaj, potrebna Vam je jušna žlica sjemenki lubenice, koje prethodno trebate samljeti ili isjeckati.
Prelijte sjemenke s pola litre kipuće vode i ostavite da se čaj ohladi. Zatim procijedite i odmah popijte čaj. Ako je moguće, uvijek pripremite svježi čaj.
Čaj pijte tri puta tjedno, a možete ga piti i više puta na dan.

Lubenica za vitku liniju

Kao i svo voće, lubenica pomaže pri mršavljenju i održavanju željene tjelesne težine.
Lubenica sadrži mali broj kalorija - svega 30 kcal na 100 grama. Zbog visokog sadržaja vode smanjuje apetit i ima osvježavajuće djelovanje.
No, lubenica ima visok glikemijski indeks. Ako patite od šećerne bolesti, jedite lubenicu uz drugo voće niskog glikemijskog indeksa.

Zanimljivosti

Senat Oklahome je 17. travnja 2007. proglasio lubenicu službenim državnim voćem, uz neke dvojbe je li lubenica uopće voće.

U Kini se koštice lubenice prže i poslužuju kao grickalice.

Svaki dio lubenice je jestiv, čak i njegova kora.

Usprkos općeprihvaćenom mišljenju, ne morate držati lubenicu u hladnjaku da biste sačuvali njezin okus, boju i aromu.

Ipak ako ste lubenicu već prerezali, najbolje je staviti je u hladnjak i što prije pojesti.

Nutritivna vrijednost u 100 grama lubenice

Energetska vrijednost [kcal]: 30
Vitamin C [mg]: 8.1
Ugljikohidrati [g]: 7.55
Vitamin E [mg]: 0.05
Proteini [g]: 0.61
Vitamin K [mcg]: 0.1
Ukupne masnoće [g]: 0.15
Natrij [mg]: 1
Dijetalna vlakna [g]: 0.4
Kalcij [mg]: 7
Voda [g]: 91.45
Bakar [mg]: 0.042
Beta karoten [mcg]: 303
Cink [mg]: 0.1
Vitamin A [mcg]: 170.7
Fosfor [mg]: 11
Vitamin B1 [mg]: 0.033
Kalij [mg]: 112
Vitamin B12 [mcg]: 0
Magnezij [mg]: 10
Vitamin B2 [mg]: 0.021
Mangan [mg]: 0.038
Vitamin B3 [mg]: 0.178
Selen [mcg]: 0.4
Vitamin B5 [mg]: 0.221
Željezo [mg]: 0.24
Vitamin B6 [mg]: 0.045
Folna kiselina [mcg]: 3